Od desetog jubilarnog izdanja Internef se pokušava oblikovati kao globalni energetski forum po uzoru na Davos sa sjedištem u Zagrebu, (GLOBO – INTERENEF).

Geopolitički položaj Republike Hrvatske, kao mediteranske i srednjoeuropske zemlje, daje mogućnost konstrukcije GLOBALNOG ENERGETSKOG FORUMA u vidu globalne komunikacijske točke i susreta aktera u polju energetike koji će raspravljati o energetskim politikama i geopolitici energije. S druge pak strane sličnog foruma na karti Europe i Europske unije nema. 

Geopolitički položaj Republike Hrvatske je usud koji potiče metropolitanski izazov bez obzira na veličinu države. Malo je lijepo! To je politička estetika. Malo može biti moćno ukoliko to hoće, i ukoliko se za to izbori. To je /Geo/ politika koja podrazumijeva interakciju makro i mikro fizike moći. Geopolitičke promjene na globalnoj razini dodatni su razlog utemeljenja globalnog energetskog foruma gdje je rasprava o energetici/energiji zapravo rasprava o ekonomskoj i političkoj moći država. Anatomiju  mikro fizike moći globalnog energetskog foruma tvori četverokut:

1. akademska zajednica,
2. poslovna zajednica (kompanije),
3. politička zajednica i
4. medijska zajednica.

Tema  10.Interenefa kao globalnog energetskog je Energy and food sovereignty in an era of deglobalization. Na ovom forumu spajamo energetiku, poljoprivredu i geopolitiku.

Svaki društveni i politički sustav na kugli zemaljskoj temelji se na trokutu: energija-hrana-tehnologija. S naslova opće i sociološke teorije sustava, društveni sustavi ne bi mogli postojati bez ove trijade. Energija je potrebna da bi se proizvela hrana. Hrana je čovjekova energija. Sam čovjek je energija. Dok ima energije postoji. Kad presahne energija ugasi se i ode. Države su suverene samo ako mogu zajamčiti slobodu, sigurnost vladavinu zakona, energiju, hranu i tehnologiju.

U antropološkom smislu tehnologija kao primjena znanja na određeno područje i njezina upotreba nije moguća bez energije. Da bi se hrana proizvela potrebna je tehnologija uz pomoć energije. U svim kombinacijama svaki društveni sustav počiva na trijadi energija-hrana-tehnologija. Bez ovog magičnog trokuta upitna je egzistencija osoba, društvenih grupa, društava i država. 

Trokut hrana-energija tehnologija jamči minimalnu samodostatnosti društava (T. Parsons). Društva i države u globalizaciji, deglobalizaciji i globalnom društvu rizika imaju zadaću jamstva minimalne sigurnosti svojim građanima poglavito u globalnom društvu rizika.

 Ovdje mislimo na opću, energetsku, prehrambenu i tehnološku sigurnost. To je minimum suvereniteta  neke države koji se, kako kaže Foucault, izražava kao makro fizika moći. Ako to država ne može jamčiti , bolje da ne postoji. 

U odnosu na svoju suverenost mora se znati nositi s globalizacijom kao denacionalizacijom i globalnom integracijom, i deglobalizacijom kao procesom smanjivanja globalnih integracija, te  geopolitičkim izazovima  motiviranim borbom za preraspodjelu ili „grabež“ resursa kao što  su hrana, energija i tehnologija.

Pa tko u  novom „prirodnim stanju“  surovog političkog realizma ,u kojemu su moć i sila  dominantne komunikacijske valute preživi ,pisat će povijest koja je već počela.  

Igra moći i moć igre se nastavljaju. 

Anđelko Milardović