Šesti međunarodni energetski forum - INTERENEF

Energetska tranzicija i zeleni gradovi Mediterana

Split, 23. rujna 2022., Cornaro hotel

U partnerstvu s...

Euro bnaka

Europska banka za obnovu i razvoj

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Agencija za ugljikovodike

Splitsko-dalmatinska županija

Određenje Foruma

Međunarodni energetski forum je zamišljen kao mjesto susreta aktera iz akademske zajednice, energetskih kompanija, vlada/politike i medija radi promišljanja i problematiziranja različitih dimenzija energetske politike

Koncept Foruma

Međunarodni energetski forum promovira policy koncept, odnosno koncept energetske politike.

Međunarodni energetski forum stavljen je u okvir politologije. Temeljna ideja politologije energije je ideja moći i omoćavanja aktera u međunarodnoj zajednici upotrebom energetskih resursa kao poluga moći.

Forum želi promovirati značenje i važnost energetske diplomacije koja je povezana s vanjskom politikom i cjelokupnom nacionalnom, posebno energetskom sigurnošću.

Ciljevi foruma

Promovirati važnost energetske politike za funkcioniranje ekonomije u globalnom društva rizika u okviru policy koncepta i energetske politike kao tipa javnih politika.

Čime se bavi 6. INTERENEF?

Energetska tranzicija je put k transformaciji globalnog energetskog sektora na održivu energiju njegovom tranzicijom sa sustava utemeljenog na fosilnim gorivima u sustav utemeljen na OIE. Cilj je smanjiti emisije stakleničkih plinova, a osobito CO2 na prihvatljive razine, te ograničiti porast temperature na maksimalnih +1,5ºC do 2050.

Energetska tranzicija, zasnovana na OIE i efikasnim tehnologijama jedini je način da se izborimo za zadržavanje globalnog zatopljenja u navedenom okviru. Od 2014. do 2020. značajno je porastao udio OIE u globalnom energetskom miksu, kao i broj radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora energije. Inovativna rješenja mijenjaju izgled energetskog sektora i otvaraju mogućnosti za dekarboniziranu budućnost mnogo brže nego što se očekivalo. Raste broj zemalja koje su usvojile dugoročne strategije smanjenja emisija stakleničkih plinova, što govori o promjeni u globalnom klimatskom diskursu.

Ipak, još uvijek veći dio svjetskog stanovništva živi u zemljama koje su neto uvoznici fosilnih goriva. Iako je napredak značajan, on je nejednako raspoređen, zemljopisno i po zajednicama. Nadalje, unatoč jasnim dokazima o povezanosti ljudskog djelovanja i klimatskih promjena, široke podrške Pariškom klimatskom sporazumu, te obilju čistih, ekonomičnih i održivih energetskih opcija, emisije CO2 iz energetskog sektora godišnje su se, u razdoblju od 2014. do 2019 povećavale za prosječno 1,3 %. Trenutni planovi ne mogu ni izbliza ispuniti zadani cilj do 2050. Vrijeme je ključno, a samo ubrzano smanjenje emisija koje bi odmah započelo moglo bi dovesti do ostvarivanja ciljeva globalne agende.

Na Šestom međunarodnom energetskom forumu razgovarat će se o procesu dekarbonizacije na Mediteranu, naglašavajući dekarbonizaciju i održivost življenja u gradovima. Trenutna emisija stakleničkih plinova Mediterana iznosi oko 6% globalne emisije, dok u regiji živi oko 8% svjetske populacije. Zbog svog zemljopisnog položaja, Mediteran je najpodložniji utjecajima klimatskih promjena.

Paneli Foruma

1. Globalna energetska tranzicija iz perspektive Jugoistočne Europe i Mediterana

Regija se i dalje jako oslanja na fosilna goriva (77% energetske potrošnje). Situacija je bolja na europskom jugu i jugoistoku, pogotovo u zemljama članicama EU, gdje dolazi do smanjenja potrošnje uslijed prilagodbe regulative, ali i zbog ekonomske krize izazvane epidemijom COVID-19 i stagnacije broja stanovnika. Istočne i južne zemlje karakteriziraju regulatorne barijere, nedovoljna politička podrška borbi protiv klimatskih promjena, te težak i skup pristup kapitalu. Tome se može dodati i projekcija snažnog demografskog rasta te gospodarski razvoj i urbanizacija koji će dovesti do povećanja energetskih potreba. Stoga energetska tranzicija ima poseban značaj na Mediteranu. Mediteran posjeduje ogroman potencijal iskoristivosti OIE na kopnu i moru. Regija se uključila u proces energetske tranzicije na institucionalnim i privatnim razinama, kroz financijska i tehnička ulaganja te putem regionalnih međuvladinih organizacija. Uspjeh energetske tranzicije ovisi o složenim interakcijama digitalnih inovacija, razvoja poslovnih modela, poticajnih regulatornih okvira, te promjena u ljudskom ponašanju

2. Upotreba vodika u okviru energetske tranzicije

Pohranjivanje energije ima ključnu ulogu u energetskoj tranziciji. Vodik će igrati važnu ulogu u uravnoteženju elektroenergetskog sustava temeljenog na OIE. Prednosti vodika kao goriva su mogućnost neiscrpne opskrbe, visoka energetska vrijednost, a jedini nusproizvodi su toplina i voda. S druge strane, skladištenje vodika ima i negativnu stranu, jer zahtijeva tehnološki složenu infrastrukturu. Također, masovnu proizvodnju vodika karakterizira visoka cijena i često slaba isplativost proizvodnje. U narednih nekoliko desetljeća očekuje se masovna primjena nemjerljivog ekološkog potencijala vodika u svim industrijskim granama.

3. Dekarbonizacija gradova kao dio procesa prilagodbe klimatskim promjenama

Gradovi Mediterana aktivni su sudionici tranzicije. Dekarbonizacija gradova mora tražiti potencijalna rješenja specifična za gradove, koji su opet dijelovi unutar većih sustava, regionalnih i državnih, te onih koji su ključna čvorišta subsistemskih interakcija. Zbog različitog stupnja razvoja i dužine postojanja, gradovi imaju različite razine emisija, kvalitete infrastrukture, razvijenost industrija. Razvijeniji gradovi imaju više cijene zemljišta i strože reguliranje zagađenja, a gradovi u veoma toplim i hladnim klimatskim zonama proizvode više emisija zbog  hlađenja i grijanja. U tom smislu, digitalizacija zgrada, mobilnosti i energetske infrastrukture ključna je za strateški uspjeh dekarbonizacije gradova. Mediteranski gradovi surađuju u raznim projektima, poput Plavog dogovora, u kojima se pronalaze razna rješenja za dekarbonizaciju luka, unapređenje javnog prijevoza, korištenje energije mora za grijanje i hlađenje, upotrebu morskih valova za proizvodnju električne energije i slično.

4. Uloga i mogućnosti gradova u borbi za održivi razvoj i čisti okoliš

Gradovi i urbana područja predstavljaju ključnu arenu borbe za održivi razvoj i čisti okoliš, jer se globalni trend urbanizacije nastavlja. Kroz strategije održivog razvoja i zelene akcijske planove, gradovi mogu stvoriti nova radna mjesta i bolje uvjete života, povećati gospodarski rast, te drastično smanjiti zagađenje. Gradovi pokreću razne inicijative i eksperimente, poput zabrana upotrebe automobila u centralnim urbanim zonama, favoriziranja biciklističkih staza, razvoja javnog prijevoza, podrške zelenim krovovima i pametnijem upravljanju otpadom i vodama. Međutim, treba unaprijediti kvalitetu planiranja održivog razvoja gradova, jer je ono često podijeljeno i fragmentirano, više ad hoc nego strategijsko. (Nadežda Kokotović, Brussels Energy Club).

O energetskoj tranziciji, dekarbonizaciji i ideji zelenih gradova

Prof.dr.sc. Daria Karasalihović Sedlar Voditeljica Foruma

Energetska tranzicija usmjerena na eliminaciju učinaka fosilnih goriva na životno okruženje temelj je borbe protiv klimatskih promjena. Smanjenje utjecaja fosilnih goriva i povećanje energetske učinkovitosti glavni su ciljevi energetske tranzicije kojima se planira eliminirati ovisnost o neodrživim fosilnim izvorima energije, ispuštanje stakleničkih plinova, onečišćenje okoliša, energetsko siromaštvo uslijed visokih cijena energije, uvoza i nedostupnih izvora energije.

Glavna okosnica energetske tranzicije je prijelaz na čiste obnovljive izvore energije, povećanje energetske učinkovitosti i uspostava novih energetskih sustava i načina ponašanja potrošača energije. Time se stvara društvo otporno na tržišne poremećaje u opskrbi energijom, otporno na porast cijena fosilnih energenata kao što je prethodno bio slučaj na tržištu nafte, a tijekom 2021. godine i na tržištu plina. Povećanjem udjela obnovljivih izvora energije i prelaskom na gospodarstvo koje bi do 2050. godine trebalo postati ugljično neutralno, stvorili bi se uvjeti za lokalno iskorištavanje obnovljivih izvora energije, prvenstveno sunca, vjetra, ali i svih ostalih oblika kao što su biomasa, geotermalna energija, hidroenergija itd.

Europska unija je usvajanjem ciljeva Zelenog plana (engl. EU Green Deal) postavila zahtjeve pred države članice EU-a za smanjenjem emisija stakleničkih plinova, povećanjem udjela obnovljivih izvora energije, te povećanjem energetske učinkovitosti i to u dva razdoblja; jedno do 2030. godine i drugo do konačnog postizanja ugljično neutralnog gospodarstva do 2050. godine. Republika Hrvatska je kroz Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu zacrtala smjer energetskog razvoja Republike Hrvatske u narednom razdoblju koji će biti u skladu s europskim smjernicama energetskog razvoja te se jasno opredijelila za provođenje energetske tranzicije i postizanje klimatske neutralnosti. Za postizanje ciljeva energetske tranzicije nužna je uspostava mjera za ostvarivanje tzv. Nultog scenarija do 2030., odnosno 2050. godine. Nulti scenarij nije formalno usvojen, no za postizanje ciljeva EU Zelenog plana neophodno će biti njegovo usvajanje kao službenog energetskog scenarija razvitka i postizanja klimatske neutralnosti. Dekarbonizacija će se morati provoditi u svim sektorima uključujući sektor energetskih transformacija, transporta, industrije, građenja, uslužnih djelatnosti. Za postizanje ciljeva smanjenja emisija CO2, ali i drugih stakleničkih plinova nužne će biti investicije u obnovljive izvore energije i povećanje energetske učinkovitosti. To se prvenstveno odnosi na dekarbonizaciju u sektoru proizvodnje električne energije kroz znatni porast izgradnje sunčanih elektrana i njihove instalirane snage te vjetroelektrana. Važna će biti i dekarbonizacija sektora toplinarstva i uspostava centraliziranih toplinskih sustava. U sektoru transporta očekuje se potpuna elektrifikacija, a kroz dekarbonizaciju uslužnih djelatnosti i sektora zgradarstva očekivan je razvoj zelenih gradova s postupnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova te razvoj i primjenu novih tehnologija i izvora energije poput geotermalne energije, vodika ili hvatanja, korištenja i podzemnog skladištenja CO2, itd. Sektor zgradarstva predstavlja inače najveću pojedinačnu konačnu potrošnju energije te ujedno i najveći potencijal dekarbonizacije i razvoja zelenih gradova. Očekivane investicije za ostvarivanje projekata u sklopu energetske tranzicije mogu osigurati gospodarski razvoj Republike Hrvatske i stvoriti preduvjete za održivu energetsku budućnost, no za to je neophodno identificirati glavne prepreke za realizaciju projekata i stvaranje povoljnog investicijskog okruženja uz otklanjanje administrativnih i zakonodavnih prepreka. Energetska tranzicija u cjelini, a naročito kroz razvoj zelenih gradova tako podrazumijeva povećanje konkurentnosti gospodarstva uz poticanje inovacija, povećanje brige za zaštitu okoliša i primjenu mjera za smanjenje negativnog učinka fosilnih goriva, ali i osiguravanje sigurnosti i nezavisnosti opskrbe energijom Republike Hrvatske.

Sponzori Foruma