LONG Jing

Zamjenik ravnatelja
Centar za europske studije
Šangajski instituti za međunarodne studije

U usporedbi s 2024. godinom, kada Trump 2.0 još nije započeo, tekuće dvije godine možemo obilježiti deficitom povjerenja između Sjedinjenih Država i njihovih europskih saveznika zbog dramatičnih promjena stava SAD-a o mnogim ključnim pitanjima. Odnosi Kine i EU također su se teško razvijali usred brojnih izazova, uključujući dugotrajni sukob Rusije i Ukrajine, pojačane trgovinske neravnoteže i žestoku industrijsku konkurenciju posljednjih godina . U eri koju karakterizira globalni deficit povjerenja, sigurnosne zabrinutosti su se pojavile zbog više aspekata, posebno uključujući energiju, hranu, kritične materijale itd. Mogu li Kina i Europa obnoviti i ponovno izgraditi međusobno povjerenje bit će važan preduvjet da obje strane postignu ravnotežu između sigurnosti i suradnje.

Kina i Europa imaju različita shvaćanja i odgovore na pitanja poput prirode strateškog povjerenja, uzroka njegove erozije i načina njegovog popravljanja . Prvo, dvije strane imaju različita shvaćanja konotacije “povjerenja”. Jezgra “međusobnog povjerenja” kako ga shvaća europska strana su zajedničke vrijednosti i ideologije koje se priznaju i poštuju. Kinesko shvaćanje “međusobnog povjerenja” je manje ideološko, a realističnije i pragmatičnije, naglašavajući međusobno razumijevanje i zabrinutost temeljenu na ispravnom i jasnom prepoznavanju međusobnih temeljnih interesa. To dovodi do samokontrole u suzdržavanju od formuliranja politika koje bi mogle ozbiljno potkopati temeljne interese drugih.

Drugo, zbog različitih shvaćanja, dvije strane se značajno razlikuju i u procjeni uzroka trenutne erozije strateškog međusobnog povjerenja. EU smatra da erozija međusobnog povjerenja proizlazi iz niza čimbenika, uključujući kineske državne subvencije, nerecipročan pristup tržištu, što je dovelo do nelojalne konkurencije i pogoršanja trgovinskog deficita. Međutim, ključno pitanje je stav Kine o sukobu između Rusije i Ukrajine. Kina, s druge strane, smatra da je primarni uzrok erozije međusobnog povjerenja pridržavanje Europe američkoj politici obuzdavanja Kine. Tijekom Bidenove administracije, EU je uspoređivao svoju politiku prema Kini sa SAD-om putem institucionalnih mehanizama dijaloga SAD-a i EU o Kini te Vijeća za trgovinu i tehnologiju SAD-a i EU (TTC). Također je otvoreno izjavio da je cilj pokretanja strategije Global Gateway zaštita od kineske inicijative “Pojas i put”… Ovi strateški izbori uvelike su smanjili povjerenje Kine u europsku “stratešku autonomiju”. Nadalje, ova različita shvaćanja protežu se i na različite perspektive o tome kako obnoviti međusobno povjerenje.

Kina vjeruje da su održavanje dijaloga na najvišoj političkoj razini i redoviti mehanizmi koordinacije između kineske vlade i europskih kolega u raznim područjima ključni za poboljšanje boljeg razumijevanja i izbjegavanje strateških pogrešaka. Stoga je na summitu Kina-EU 2025. godine Kina predložila stvaranje “unaprijeđene verzije” mehanizma dijaloga o kontroli izvoza između Kine i EU-a kao konkretne mjere za osiguranje stabilnosti industrijskih i opskrbnih lanaca između Kine i Europe te jačanje međusobnog povjerenja. Međutim, za europsku stranu, prepoznajući da se stav Kine o sukobu Rusije i Ukrajine vjerojatno neće promijeniti, to bi moglo dovesti do trenutne šutnje o strateškom međusobnom povjerenju.

Odnosi Kine i EU sada ulaze u novu fazu koju karakteriziraju i izazovi i prilike. Prvo, odnosi Kine i EU pokazuju trend horizontalnijeg razvoja. U prošlosti su odnosi Kine i EU pokazivali kubičnu strukturu, koju je karakterizirao širok raspon interesa, raznolika područja suradnje i raznolik raspon međudjelujućih aktera. Međutim, Kina i Europa trenutno doživljavaju intenzivnu tržišnu konkurenciju u mnogim područjima, neslaganja oko reforme međunarodnog sustava i smanjenje prostora za suradnju na pitanjima globalnog upravljanja. U budućnosti će odnosi Kine i EU možda imati slične stavove i preklapajuće interese samo u ograničenim područjima, a određeni stupanj suradnje može se postići, ali u više aspekata, oni će se manifestirati kao međusobna konkurencija, igra s nultom sumom ili čak negativan odnos međusobne budnosti.

Drugo, iako deficit međusobnog povjerenja neće u potpunosti blokirati politički dijalog i gospodarski i trgovinski razvoj između Kine i Europe, dovest će do veće sumnje i opreza, stvarajući više problema i čineći rješavanje problema primarnom pokretačkom snagom interakcija. U tom procesu, erozija ekonomske međuovisnosti, pad investicijske suradnje i porast društvenih troškova postat će visoka cijena plaćena za deficit povjerenja. Na primjer, Kina se obvezala osigurati stabilnost globalnog lanca opskrbe i uspostaviti “zeleni kanal” opskrbe kritičnim sirovinama za kvalificirane europske tvrtke. Međutim, EU ne može prestati brinuti o riziku ekonomske prisile koji proizlazi iz nedostatka povjerenja u Kinu. Slično tome, nejednak trgovinski sporazum EU-a sa SAD-om dodatno je potaknuo kineski skepticizam prema takozvanoj “strateškoj autonomiji” EU-a.

U budućnosti, kako se EU-ov kompas konkurentnosti bude razvijao, brojne strategije i propisi koje je EU već usvojio ili je u fazi izrade mogli bi dovesti do još većih trgovinskih trenja i investicijskih prepreka između Kine i EU. Posljedično, interakcija između Kine i EU usmjerena na rješavanje problema značajno će se povećati.

Treće , ne treba poreći da trenutni razvoj odnosa Kine i EU-a također šalje neke pozitivne signale međunarodnoj zajednici. I dalje postoji potreba i hitnost da obje strane ojačaju dijalog, riješe trenja i surađuju na pitanjima poput trgovine, klimatskih promjena, održivog razvoja i reforme međunarodnih institucija itd. Osim toga, Kina i Europa održavaju otvorene kanale dijaloga i pregovora te su usvojile relativno suzdržan pristup u rješavanju problema.

Stoga su odnosi Kine i EU-a u sadašnjem dobu velikih promjena formirali novi model odnosa između velikih sila. Razlikuje se od žestoke konfrontacije između Kine i Sjedinjenih Država ili jednostranih ustupaka između Sjedinjenih Država i Europe, ali ga karakterizira suzdržana igra i ograničena suradnja, što na neki način doprinosi stabilnosti međunarodnog poretka.

LONG Jing

Deputy Director
Center for European Studies
Shanghai Institutes for International Studies

CHINA-EUROPE RELATIONS IN GLOBAL TRUST DEFICIT

Compared to 2024, when Trump 2.0 had yet to begin, the current two years can be labeled by the trust deficit between the United States and its European allies due to dramatic shifts of the US stance on many crucial issues. China-EU relations have also struggled to make headway amidst multiple challenges, including the protracted Russia-Ukraine conflict, intensified trade imbalances, and fierce industrial competition in recent years. In an era characterized by a global trust deficit, security concerns have been raised over more aspects, particularly including energy, food, critical materials, etc. Whether China and Europe can restore and rebuild mutual trust will be an important prerequisite for two sides to achieve a balance between security and cooperation.

China and Europe have differing understandings and responses to questions such as the nature of strategic trust, the causes of its erosion, and the way to repair. First, the two sides have different understandings of the connotation of “trust.” The core of “mutual trust” as understood by the European side is shared values and ideologies ​​that are recognized and respected. China’s understanding of “mutual trust” is less ideological and more realistic and pragmatic, emphasizing mutual understanding and concern based on a correct and clear recognition of each other’s core interests. This leads to self-restraint in refraining from formulating policies that could seriously undermine other’s core interests.

Secondly, due to their differing understandings, the two sides also differ significantly in their assessment of the causes of the current erosion of strategic mutual trust. The EU believes that the erosion of mutual trust stems from a variety of factors, including China’s government subsidies, non-reciprocal market access, which have led to unfair competition and a worsening trade deficit. However, the core issue is China’s stance on Russia-Ukraine conflict. China, on the other hand, believes that the primary cause of the erosion of mutual trust is Europe’s adherence to the US policy of containing China. During the Biden administration, the EU benchmarked its China policy with the US through the institutional mechanisms of US-EU Dialogue on China and the US-EU Trade and Technology Council (TTC). It also bluntly stated that the aim to initiate Global Gateway strategy is to hedge against China’s “Belt and Road” initiative… These strategic choices have greatly reduced China’s confidence in Europe’s “strategic autonomy.” Furthermore, these differing understandings also extend to differing perspectives on how to rebuild mutual trust.

China believes that maintaining dialogue at the highest political level and regular coordination mechanisms between Chinese government and European counterparts in various fields are key to enhancing better understanding and avoiding strategic miscalculations. Therefore, at China-EU summit in 2025, China proposed to forge an “upgraded version” of the China-EU export control dialogue mechanism as a concrete measure to ensure the stability of industrial and supply chains between China and Europea and enhance mutual trust. However, for the European side, recognizing that China’s position on the Russia-Ukraine conflict is unlikely to change, this may lead to the current muteness on strategic mutual trust.

China-EU relations are now entering a new phase characterized by both challenges and opportunities. First, China-EU relations are showing a trend to be more horizontal. In the past, China-EU relations exhibit a cubic structure, characterized by a broad range of interests, diverse areas of cooperation, and a diverse range of interacting actors. However, China and Europe are currently experiencing intense market competition in many areas, disagreements on reforming the international system, and shrinking space for cooperation on global governance issues. In the future, China-EU relations may only have similar positions and overlapping interests in limited areas, and a certain degree of cooperation can be achieved, but in more aspects, they will manifest as mutual competition, zero-sum game, or even a negative relationship of mutual vigilance.

Second, while a deficit of mutual trust won’t completely block political dialogue and economic and trade development between China and Europe, it will lead to greater suspicion and caution, creating more problems and making problem-solving the primary driving force of interactions. In this process, the erosion of economic interdependence, the decline in investment cooperation, and the rise in social costs will all become the high price paid for the trust deficit. For example, China has pledged to ensure the stability of the global supply chain and establish a “green channel” of supply of critical raw materials for qualified European companies. However, the EU cannot stop worrying about the risk of economic coercion stemming from a lack of trust in China. Similarly, the EU’s unequal trade agreement with the US has further fueled Chinese skepticism about the EU’s so-called “strategic autonomy”.

In the future, as the EU’s Competitiveness Compass continues to advance, numerous strategies and regulations already adopted or under formulation by the EU could lead to even more severe trade frictions and investment barriers between China and the EU. Consequently, the problem-solving driven interaction between China and the EU will increase significantly.

Third, it should not be denied that current development of China-EU relationship also sends some positive signals to the international community. There remains a need and urgency for both sides to strengthen dialogue, resolve friction, and work together on issues such as trade, climate change, sustainable development, and the reform of international institutions, etc. Besides, China and Europe have kept open channels of dialogues and negotiations and adopted a relatively restrained approach in dealing with problems.

Therefore, China-EU relations has formed a new model of relations between major powers in the current era of great changes. It differs from the fierce confrontation between China and the United States, or the unilateral concessions between the United States and Europe, but characterized by restrained game and limited cooperation, which is somehow conductive to the stability of the international order.